ECO ŠKOLA
ŠTEDNJA
Najveći pritisak na životnu sredinu potiče od proizvodnje i potrošnje energije. Kao glavni izvori energije još uvek se koriste tzv. neobnovljivi izvori energije (fosilna goriva). Sem što ih ima u ograničenim količinama, njihovim sagorevanjem oslobađa se velika količina ugljen-dioksida (jedan od gasova staklene bašte) što je uzrok globalnog porasta temperature na Zemlji.
Šta je rešenje?
Energetska efikasnost je pojam kojim se opisuje kvalitet korišćenja energije, dok poboljšanje energetske efikasnosti znači izbegavanje/smanjenje gubitaka energije bez narušavanja konfora, standarda života ili ekonomske aktivnosti i ostvarivo je kako tokom proizvodnje tako i prilikom potrošnje energije
Procenjuje se da potencijal za smanjenje potrošnje energije u domaćinstvima i radnim prostorijama iznosi više od 50%.
ZAGAĐENJE
Dva osnovna problema kod neobnovljivih izvora energije su da ih ima u ograničenim količinama i da zagađuju okolinu. Sagorevanjem fosilnih goriva oslobađa se velika količina ugljen-dioksida (jedan od gasova staklene bašte) što je uzrok globalnog porasta temperature na Zemlji. Nuklearna goriva nisu opasna za atmosferu, ali materije koje nastaju tokom nuklearne reakcije ostaju radioaktivne još godinama i moraju da budu uskladištene na poseban način.
S druge strane, obnovljivi izvori energije ne zagađuju okolinu u tolikoj meri kao neobnovljivi, ali nisu ni oni svi potpuno čisti. To se naročito odnosi na energiju dobijenu iz biomase koja, kao i fosilna goriva, prilikom sagorevanja ispušta ugljen-dioksid.
RECIKLAŽA
Bez uvođenja reciklaže u svakodnevni život nemoguće je zamisliti bilo kakav celovit sistem upravljanja otpadom. Mnoge otpadne materije se mogu ponovo iskoristiti ako su odvojeno sakupljene. U recikliranje spada sve što može ponovo da se iskoristi, a da se ne baci.
Pod recikliranjem u najširem smislu podrazumeva se proces prikupljanja i ponovnog korišćenja svakodnevnog otpada (prazne limenke od osvežavajućih pića, na primer). Otpad se prikuplja i sortira po kategorijama tako da se može ponovo koristiti za proizvodnju istih ili sličnih proizvoda. Osnova za reciklažu je korišćenje namenskih kanti za đubre, u koje se odvajaju različite vrste otpada. Isto tako, postoje pogoni za reciklažu na samim deponijama gde se različite vrste otpada sortiraju na licu mesta.
Pri tome se štedi energija, manje zagađuje vazduh, voda i zemljište i čuva se životna sredina.
Tehnologija recikliranja najrazličitijih vrsta otpada iz dana u dan se sve više razvija. Reciklaža gotovo svih mogućih materijala uskoro će biti naša realnost.
PONOVNA UPOTREBA
Jedan proizvod upotrebljavamo više puta, u iste ili različite svrhe. Ranije u prošlosti, jednom kupljeni proizvodi ili predmeti bili su korišćeni sve dok ne bi bili krajnje neupotrebljivi. Danas smo izgubili te navike. Bolje je i za nas, a naročito za životnu sredinu, ako stalno iznova koristimo proizvode koje smo kupili, jer tako štedimo energiju kao i sirovi materijal koji je neophodan za nove proizvode.
PRIRODNI RESURSI
Na putu ka dobrom ekonomskom razvoju svaka država, pa tako i Republika Srbija ima obavezu i odgovornost racionalnog gazdovanja i upravljanja raspoloživim prirodnim resursima u skladu sa politikom i strategijom njihovog održivog korišćenja.
Prirodnim resursima se smatraju različiti vidovi prirodnog bogatstva. Bez obzira na vrstu i količine, oni su osnov za privredni i ekonomski razvoj svake zemlje, a njihovo korišćenje treba da bude plansko i konstrolisano. Nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa vodi degradaciji životne sredine i smanjenju zaliha prirodnih bogatstava za buduće generacije, pa je ekonomija usmerena ka neograničenom razvoju sa ograničenim resursima dugoročno neodrživa.
ŠTA JE ODRŽIVI RAZVOJ
Brojnost i stepen razvijenosti ljudskog društva u sadašnjem momentu prouzrokuje velike promene u životnoj sredini, a izmenjena životna sredina (zagađenje voda, vazduha, zemljišta, globalno zagrevanje, oštećenje ozonskog omotača) ima povratan uticaj na naš život.
Koncept održivog razvoja predstavlja novu strategiju i filozofiju koja spaja brigu za živi svet na planeti Zemlji i za očuvanje kapaciteta prirodnih sistema (prirodnih resursa) sa društvenim i ekonomskim razvojem, i to je zajedničko za sve države i čovečanstvo u celini.
Održivi razvoj je skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se prirodno bogatstvo naše planete sačuvalo i za buduće naraštaje. Moglo bi se reći i da održivi razvoj predstavlja težnju da se stvori bolji svet, uravnotežavajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine.
I u Srbiji se krajem XX veka intenzivirala aktivnost delovanja zaštite i kontrole prirodnog bogatstva, zaštite voda, biljnih i životinjskih retkih vrsta. Principi održivog razvoja se još uvek ne primenjuju u svakodnevnom životu pa obrazovanje o održivom razvoju ima veoma veliki značaj.
Prema konceptu održivog razvoja svako društvo treba da ispoštuje određene ekološke zahteve koji se mogu svrstati u nekoliko kategorija:
- štedi prirodne resurse - obnovi potrošene (obnovljive) resurse
- štedi energiju
- koristi obnovljive izvore energije
- kontroliši količinu otpada - recikliraj